Sve dok je oko mene čisto, dobro sam

Pišem ovaj tekst u 21:06h . Bližimo se sredini meseca, a i kraju godine. Zvuk sudo mašine i ja. Trpezarijski sto. Odavde imam uvid u sve. Trik za čistu kuhinju. Sumnjam da bi ovako blistala da nemam pogled baš na nju.

Dobro je dok mi lom oko mene smeta, kažu da smo u tom slučaju mentalno još uvek pod kontrolom. Verovaću da je tako. Koliko mi se samo puta dogodilo da ne mogu da sedim u gostima kod ljudi kojima su stvari svuda.

 

Najradije bih pitala da sve to sredim jer gde sesti čoveče. Nikad mi neće biti jasno, kako ti ljudi funkcionišu, a opet, verujem da bi se mnogo bolje snašli u mom ,,haosu” od života od mene. Jer ja volim da sve držim pod kontrolom. Ne volim kada mi se nagomila sve. Ne umem. Previše je to tereta.

 

To je kao bespotrebna garderoba koju držimo u ormaru eto tako. Ne služi svrsi, zauzima prostor i nikada nećete moći da kažete da vam je potrebno novo. Gde? Pa, pun je ormar.

 

Ne baš sjajna osobina. Pogotovo loša u ovoj situaciji. Ne, neću o koroni. Dosta je.

 

Moj haos, hm.

 

Kada kažem haos, mislim na to da sam ostala bez posla, otkazala svadbu i neke sitnije planove, ne tako važne. Bliži mi se trideseta, tako da me zaobiđite sa željama koje su bile već na mom spisku. Ko zna, možda me ova godina i iznenadi. Verujem u to.

 

29 mi je godina još 5 dana. 

 

Moram priznati da mi na momente i nije tako svejedno što neke stvari nisam obavila u ovoj godini. Jer imala sam neke ciljeve za ostvariti u dvadesetim. Nije se dalo? Hm, ne bih rekla. Mislim da je malo i do petlje. Skromnost nije vrlina. Shvatih. Nadam se da ne kasno 🙂 .

 

Evo danas kupih planer. Kažu da su želje bliže ostvarenju kada se zapišu.  Da u narednu godinu, sa mojih več navršenih 30, uđem sa većim ambicijama. Volela bih da ta skromnost krene da bledi. I da prestanem naivno da verujem u dobrotu ljudi. Ok, ovo već prelazi neke granice.

 

Možda frustracija? Šta znam….

 

Ne bih o tome. Svi ti ljudi naučiše me nečemu. Loše sam vaspitana za ovo vreme, često pričah svojim roditeljima.

 

Sve je ovo put. Neka smo mi zdravi i srećni.

Sve ostalo je hir. Alavost, grubo rečeno.

 

 

 

 

_________

 

 

Moje ime je Milica Milošević.

Sertifikovani Web novinar ,to je manje važno, ukoliko ljubav nije prisutna, je l’?

Optimista, večiti romantik, sanjar, zaljubljenik u pisanu reč i fotografiju. Smatram da vam je jasno iz kog razloga sam sa vama?

 

Svoju ljubav prenosim upravo ovde, nadam se da će nekima služiti i da ću vam barem malo olakšati i ulepšati dane.

Volela bih da čujem vaše mišljenje, ma kakvo bilo. Sugestije, kritike, pohvale. Sve je dozvoljeno.

 

Related posts

Lopta traži majstora i snovi se zaista ostvaruju!

Nikada nemojte biti 0 od ljudi.

NEKI NOVI KLINCI