poezija

ABADŽIJA

Od zvezda da ti kapu skujem, da te čuva. Da te pod njom niko ne spazi, ne vidi…  A od oblaka načinim somot, pa ti sašijem prsluk, kad duva i…

Loading

Read more

MOJE MILO

Neću znati da me nema kada me jednom ne bude bilo. Al’ ću i tada dok spavaš spustiti glavu na tvoje krilo i šapnuti ono što već znaš: „sve si…

Loading

Read more

BRODOVI

Kada zaspiš sanjaj brodove. Oni se uvek vraćaju… Tako se i moja duša izjutra vrati kad oplovi „severni morski put“.

Loading

Read more

Čudno vreme

Čudno neko vreme, koje stvara nemir. Hladnoća miriše na samoću, pa prosto ne znaš gde bi. Leto još bi da živi, a zima polako se budi, u srce se uvlači…

Loading

Read more

Zovi me, piši mi

Zovi me često, zovi me svaki dan. Zovi me, iako ja tebe ne zovem, ne zato što ne želim, već nemam naviku da se javljam,  da se setim da negde…

Loading

Read more

Opraštam

Pod oblakom ovim, otežano diše, šumova i ritma, izgubljeni glas, nad novim se danom, sećanje briše, da jednom, nisi hteo nas.  

Loading

Read more

Noći

Noć je, gledam u nebo. Čini mi se ko da mi se jedna zvezda smeši. Ima nešto čarobno, što vezuje se za ove noći, koje provodim u tišini i samoći.…

Loading

Read more