Zašto je važno pisati o kulturi u vremenu algoritama i tišine

Zašto tekstovi o kulturi nemaju šansu da budu viralni

Ovo nije tekst iz udobne pozicije.
Ovo je tekst nekoga ko se svakodnevno bori da kultura ne postane fusnota.

Nekoga ko stoji na otvaranjima izložbi bez kamera. Ko sedi u polupraznim salama. Ko piše znajući da će tekst možda pročitati manje ljudi nego što ima stolica u toj prostoriji.

I baš zato — mora da se piše.

Jer kultura danas nema algoritam, ali ima smisao

Tekstovi o kulturi nisu viralni jer ne prave buku.
Ne nude skandal. Ne obećavaju brza rešenja. Ne svode svet na crno i belo.

Kultura zahteva kontekst, znanje i strpljenje.
A to su tri stvari koje digitalni svet sistematski potiskuje.

Algoritmi guraju sadržaj koji:

  • izaziva trenutnu emociju

  • može da se konzumira bez razmišljanja

  • ne traži predznanje

Kultura traži upravo suprotno.
I zato gubi trku — ali ne i bitku.


Jer kultura nije „neisplativa“, već zapostavljena

Problem nije u tome što ljude ne zanima kultura.
Problem je u tome što smo naučeni da je doživljavamo kao luksuz.

Kao nešto „za vikend“.
„Kad se ima vremena“.
„Kad se sve drugo završi“.

A istina je jednostavna:
bez kulture nema društva koje misli, pamti i kritikuje.

Bez nje ostaje samo sadržaj.
Brz, prazan i lako zamenjiv.


Pisati o kulturi danas je čin otpora

Svaki tekst o predstavi, knjizi, koncertu ili izložbi koji se ne uklapa u viralni kalup mali je čin pobune.

Protiv površnosti.
Protiv zaborava.
Protiv ideje da vrednost meri broj pregleda.

Boriti se za kulturu znači prihvatiti da publika možda neće biti masovna — ali će biti stvarna. Ljudi koji čitaju jer žele da razumeju, a ne samo da skroluju dalje.


Ne smemo da prestanemo da pišemo, čak i kada je tišina glasna

Ako prestanemo da pišemo o kulturi zato što „nema lajkova“, onda smo je već izgubili.

Tekstovi o kulturi nisu tu da budu viralni.
Oni su tu da ostanu.

Da pamte.
Da povezuju.
Da opominju.

I da podsete da umetnost i kultura nisu dekor — već temelj.


Zaključak: kultura nije margina, već centar

U vremenu u kojem sve mora da bude brzo, glasno i isplativo, pisanje o kulturi postaje jedan od poslednjih prostora slobode.

I dok god postoji neko ko piše, čita i dolazi u poluprazne sale — kultura još uvek ima šansu.

A ti — kada si poslednji put pročitala tekst o kulturi koji te je naterao da zastaneš i razmisliš? 🎭

Ako veruješ da kultura zaslužuje prostor, glas i publiku,
👉 čitaj, deli i podrži Lips&Heels.

Ovo je mesto gde se kultura ne gura pod tepih — već stavlja u centar razgovora.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *