Zašto muškarci potiskuju emocije – i kako to utiče na ljubavne odnose

Muškarac zamišljeno gleda kroz kišni prozor dok razmišlja o emocijama i ljubavnim odnosima

U mnogim kulturama muškarci su od malih nogu učeni jednoj jednostavnoj, ali snažnoj poruci: budi jak. U prevodu, to često znači – ne pokazuj slabost, ne plači, ne govori previše o svojim osećanjima. Dečaci koji su pokušavali da izraze tugu ili ranjivost neretko su dobijali isti savet: „Muškarci to ne rade.“

Na prvi pogled, takav model ponašanja deluje kao priprema za život. Međutim, kada ti dečaci odrastu, posledice takvog odrastanja često postaju vidljive upravo u njihovim odnosima sa partnerkama.

Emocije koje muškarci nikada nisu naučili da prepoznaju

Psiholozi već dugo ukazuju na to da mnogi muškarci zapravo nisu naučili da razumeju sopstvene emocije. Umesto toga, naučili su da ih potisnu. Tuga se pretvara u ćutanje, strah u povlačenje, a frustracija često u ljutnju.

Zbog toga se u partnerskim odnosima često pojavljuje poznat scenario: žena traži razgovor, objašnjenje ili emotivnu reakciju, dok se muškarac povlači ili deluje hladno. Ne zato što ne oseća ništa, već zato što nikada nije naučio kako da o tim osećanjima govori.

Mnogi muškarci su odrasli u sistemu u kojem je racionalnost bila poželjna, a emocionalnost smatrana slabošću. Takva podela, međutim, ne postoji u stvarnom životu.

Ideja da svaki muškarac nosi i „ženski“ deo sebe

Zanimljivo je da se o toj temi govori i u filozofiji i duhovnoj psihologiji. Jedan od autora koji je mnogo pisao o muškoj prirodi i njenim unutrašnjim sukobima je Osho. U knjizi „Knjiga o muškarcima: Um, telo i duh“ on iznosi ideju koja na prvi pogled deluje jednostavno: nijedan muškarac nije samo „muško“, kao što ni žena nije samo „žensko“.

Drugim rečima, svaka osoba u sebi nosi i racionalni i emocionalni deo. Problem nastaje kada društvo od muškaraca očekuje da jedan deo svoje prirode potpuno potisnu.

Tokom istorije muškarci su često bili uslovljavani da odbace osobine koje su smatrane „ženskim“ – empatiju, ranjivost, nežnost ili emotivnu otvorenost. Kada se taj deo ličnosti potiskuje, posledice se ne vide samo u unutrašnjem životu muškarca, već i u njegovim odnosima sa drugima.

Kada muškarci izgube kontakt sa sobom

U praksi to često izgleda ovako: muškarac može biti uspešan, racionalan i funkcionalan u svakodnevnom životu, ali istovremeno osećati neku vrstu unutrašnje praznine ili nerazumevanja sopstvenih emocija.

To je trenutak kada mnogi počinju da shvataju da snaga ne znači odsustvo osećanja. Naprotiv, sposobnost da se emocije razumeju i izraze često je ono što odnos čini stabilnim i autentičnim.

U partnerskim odnosima to je posebno važno. Partnerke često ne traže savršenstvo ili stalnu kontrolu situacije – mnogo češće žele iskrenu reakciju, priznanje nesigurnosti ili otvoren razgovor.

Nova generacija muškaraca

Danas se polako menja način na koji se govori o muškoj ulozi u društvu. Dok su žene poslednjih decenija sve više oslobađale prostor za sopstvenu nezavisnost i identitet, sada se sve češće postavlja pitanje – šta se dešava sa muškarcima u tom novom balansu?

Sve više muškaraca počinje da preispituje stare modele ponašanja i očekivanja. Ideja da muškarac mora uvek da bude snažan, racionalan i emotivno zatvoren sve češće deluje zastarelo.

Umesto toga, polako se pojavljuje drugačiji model muškosti – onaj u kojem snaga ne isključuje ranjivost, a stabilnost ne znači potiskivanje emocija.

Razumevanje sebe kao prvi korak

Jedna od najvažnijih stvari u svakom odnosu jeste sposobnost da osoba razume sebe. Tek kada muškarac počne da prepoznaje sopstvene emocije, postaje moguće da ih podeli i sa drugima.

To ne znači odricanje od snage ili identiteta, već upravo suprotno – razvijanje celovitije ličnosti.

U tom smislu, knjige koje se bave muškom psihologijom, poput pomenute Ošove Knjige o muškarcima: Um, telo i duh, pokušavaju da otvore prostor za drugačiji pogled na mušku prirodu. Ne kao na rigidnu ulogu koju društvo nameće, već kao na proces razumevanja sopstvene ličnosti.

Možda je upravo to pitanje koje sve više muškaraca danas postavlja sebi: ne kako da budu „dovoljno jaki“, već kako da budu autentični.

A ponekad je upravo taj put – put ka razumevanju sopstvene prirode – najteži, ali i najvažniji korak u svakom odnosu.

Želite još tekstova o muško-ženskim odnosima, psihologiji ljubavi i emocijama?
Prijavite se na naš newsletter i prvi čitajte nove članke.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *