Postoje dani kada nisi hrabra.
Kada nemaš snage da “veruješ u sebe”, da se motivišeš, da budeš ona jaka verzija koju svi vole da citiraju.
I to je u redu.
Ljubav prema sebi ne počinje onda kada si stabilna, uspešna i nasmejana.
Počinje baš onda kada si umorna. Kada sumnjaš. Kada ti se čini da nemaš ništa posebno da ponudiš.
U svetu koji stalno slavi snagu, retko ko priča o nežnosti prema sebi kad nisi jaka.
A možda je baš to prava hrabrost.
Dozvoli sebi da ne budeš jaka
Ne moraš danas da rešavaš svoj život.
Ne moraš da imaš plan.
Ne moraš ni da znaš šta želiš.
Ponekad je ljubav prema sebi samo ovo:
da ustaneš iz kreveta.
da popiješ čaj.
da sebi kažeš “dobro je i ovako”.
Voleti sebe ne znači uvek biti snažna.
Nekad znači priznati da ti je teško — i ne kazniti sebe zbog toga.
Prestani da meriš svoju vrednost snagom
Nisi vredna zato što izdržiš sve.
Nisi posebna zato što nikad ne plačeš.
I nisi manje dobra zato što ti treba pauza.
Tvoja vrednost ne raste kad si jaka.
Ona već postoji.
Voli sebe
Kad nisi jaka, ne treba ti velika afirmacija.
Treba ti nešto mnogo jednostavnije.
Možda to znači:
– da odustaneš od jednog “moram”
– da obučeš nešto u čemu se osećaš lepo
– da isključiš telefon ranije
– da sebi oprostiš što danas nisi najbolja verzija sebe
To su mali, nevidljivi oblici ljubavi.
Ali su često najiskreniji.
I zapamti ovo
Ne moraš prvo da se popraviš da bi bila vredna ljubavi.
Ne moraš da budeš jaka da bi bila dovoljna.
Baš takva kakva jesi —
umorna, zbunjena, tiha, ranjiva —
još uvek si vredna nežnosti.
Posebno svoje.

