14
Kustoskinja i spisateljica, Neva Lukić, koju znamo iz galerije Hestia, objavila je knjigu „Pripovijedanje slika“, koju će promovisati u utorak 13, maja u 19h u Gete institutu u Beogradu.
S Nevom Lukić će o slikama pripovedati Milena Jokanović, dugogodišnja koleginica i saradnica, prisutna kao autorski glas u jednom od tekstova u knjizi.
Prelistavanje knjige Pripovijedanje slika ostavlja utisak prisutnosti gotovo celokupnog savremenog jugoslovenskog umetničkog prostora na kojem se slike i jezik vešto prepliću. Ova zbirka tekstova ili pak kolekcija mnoštva iskustava i sećajućih gledanja stoga, ne slučajno, započinje radom Vlade Marteka: „USA-Balkan” (1996), gde se kroz jednostavan postupak preimenovanja Sjedinjene Američke Države transformišu u mapu Balkana, a zatvara se izložbom Lale Raščić Bakar gori (2023), koja, između ostalog, problematizuje otomansku tradiciju tepsijanja na ovim prostorima – starinskog načina pevanja, uglavnom među ženama uz okretanje bakarne tepsije. Između ta dva pola zastupljeni su umetnici koji su nesumnjivo ostavili traga na istom kulturnom prostoru: Boris Bućan, Dalibor Martinis, Goranka Matić, ali i oni srednje generacije koji narative slika koje nas okružuju neprestano preispituju poput: Vladimira Nikolića, Sanje Latinović, Ane Mušćet, Borisa Burića, Biljane Đurđević i nekolicine drugih. Između svih ovih reči i predstava, u ovoj monografiji stoji istoričarka umetnosti i spisateljica, Neva Lukić.
„Knjiga Neve Lukić Pripovijedanje slika oblikuje jednu od mogućih panorama suvremene umjetnosti u Hrvatskoj, koja je, dakako, čvrsto usidrena u njenu vlastitu perspektivu kao autorice, njene osnovne točke interesa i senzibilitet odnjegovan kroz proteklih petnaestak godina nomadske kritičarske karijere u kojima su ovi tekstovi i intervjui nastajali. Prvo što iz njih iščitavamo je eksplicitno povjerenje u kapacitet jezika da opiše, rastumači, prizove, dočara, oživi i odigra ideje i slike koje pripadaju domeni vizualnog. To se povjerenje, dakako, dijelom oslanja na praksu u području književnosti (Lukić je autorica nekoliko knjiga poezije i kratkih priča), ali se još više potvrđuje i ojačava u samom izboru onoga o čemu piše—naime, riječ je gotovo redom o umjetnicima i umjetnicama u čijem radu sama prepoznaje istu ljubav prema tekstu, riječi, naraciji ili, da obrnemo perspektivu kojoj smo ovdje dali konture, prema kapacitetu vizualne umjetnosti za refleksivnost i dijalog„
Marko Golub – iz predgovora knjige „Pripovijedanje slika”
