“Još nije vreme za pesmu”, čujem u daljini da neko viče.
“Još nije vreme za pesmu”, čujem u daljini da neko viče.
Prosipaj srce na papir, Svoju mu dušu pokloni. Najveće slabosti, najdublje želje Reci mu sve što te goni.
Ja savršena nisam ni u kom pogledu, A savršena i ne želim da budem. I nesumnjivo je da imam hiljadu mana. Ali ne mogu a da ne pustim slobodno srce…
Mogu ja to, put do zvezda pratim, ne odustajem, nalazim načine, naučena da se borim.
Ipak ja htjedoh shvatiti tebe Možda ni sada ja neznam te pute Kuda bi čovjek treb’o da krene Da vidi da čuje te kamene ljude.
Gde god da ideš, sunce sa sobom nosi. Nekad u očima, nekad u pokretu, a nekad i u kosi. U tuđi dom svetlo samo unesi. Jedino radost i smeh donesi.
Moje se sunce Nebom pokrilo Veliko srce U sićušno se tijelo UGNJEZDILO
Težak lik, u ogledalu… San je al’ kovitlac bora. I sve do Persijskog mora i do zore one vedre i trajne. I sve one tajne i reči proste i neizrečene,…
Dan za danom kroz umorne zore, kroz zidove i uske otvore, kroz šumove, niz drumove… Pa kad’ pukne da iskusim sebe, nastavljati, dokle li ću doći.
S istoka mračno uzvišenje. Taman mi na dohvat prašine razne, meteorski roj ceo. Perseida oči pune, pa pogled vreo.
Naći ćeš mir tamo gde ga ne tražiš samo ako staze svog srca pratiš. Tek kad ti dobre budu misli onda ćeš da shvatiš, da nije bitno koliko si lutao…
Vaš Glas Je Važan, Vaše Mišljenje Je Važno. Mi Vam Možemo Pomoći Da Se Osećate Samopouzdanije, U Skladu Sa Svojom Prirodom, Van Okvira Koji Nam Se Nameću.