Ljudski ego je vrlo specifična stvar. Sa jedne strane, ne dozvoljava nam da napredujemo u svakom aspektu života zbog usiljene umišljenosti o sebi, dok nam sa druge strane pomaže da ostanemo dosledni sebi i ciljevima ka kojima stremimo. Obe strane su podjednako prisutne u našim životima, no, trunčicu više pažnje ću posvetiti ovoj drugoj.
Uz dužno poštovanje roditeljima, rodbini, prijateljima i svima onima koji vam žele sve najbolje, samo vi možete da znate šta je ono istinsko dobro za vas. Preterano davanje saveta od strane pojedinaca onda kada ono nije potrebno jeste nametanje njihovog mišljenja u nadi da će se isto projektovati na vas.
Misle da ako oni nisu uspeli da nećete ni vi, što je potpuni apsurd današnje svesti o vrednosti drugog kod ljudi. Njihove granice mogućnosti su vaše granice osnovnog od onoga što možete da uradite ako želite, a nećete uspeti samo ako budete slušali savete onih koji nisu u vašim cipelama, niti će ikada biti jer je svako od nas ličnost za sebe.
Ono što je važno da znate jeste to da vas neće svako razumeti, a vi treba da budete potpuno u redu sa tim. Ne treba da trošite svoje vreme, reči i energiju objašnjavajući nekome galaksiju koju nosite u sebi a da on ne vidi dalje od mesta na kom stoji. Jednostavno, ljudi nisu navikli da u svom okruženju imaju osobu koja se razlikuje, pa tako brže-bolje traže način da je ukalupe u svakodnevicu.
Neće svako razumeti zašto se budite pre svitanja, zašto ne jedete slatko niti zašto želite da budete informisani o svemu što se dešava u vašoj državi, i to je potpuno okej. Međutim, ono što nije okej jeste momenat kada se odreknete sebe zarad slušanja drugih. To nije niti će ikada biti dobro zato što samo vi živite svoj život i ne želite da vam isti prođe u žaljenju onoga što ste mogli da uradite a niste.
Svesno neiskorišćeni potencijal je gori i od hiljadu neuspeha. Propuštene prilike se sebi ne opraštaju i uvek ostaju neizlečiva rana na srcu i misao ugravirana u glavi rečima: Da sam tada to uradio/la. ko zna koliko daleko bih sada dogurao/la. Imajte ovo uvek na umu kada vam sledeća prilika ,,pokuca na vrata’’.
U momentima kada krenu sa pitanjima zašto, zbog čega i koji je motiv vaše očigledne promene i izlaska iz ustaljene i dosadne rutine, najvažnije je da ostanete staloženi i dosledni onome što ste sebi zacrtali, jer ćete u suprotnom u očima drugog ispasti smešni i ono što budete pokušali da mu objasnite će zvučati suludo. Znam iz sopstvenih iskustava, zato ovako i pišem.
Budite sebi najveći kritičar kada počnu da vas hvale kako vas ego ne bi pojeo i doveo do tačke samouništenja i totalne destrukcije. Budite sebi najveća podrška kada dođe momenat kada želite da odustanete od svega jer vam baš tada fali malo da zagrebete vrh. To je tačka prekretnica koja odlučuje da li pripadate onom 1% ljudi koji ne odustaje, te zato imajte i ovo na umu kada misli počnu da vas nagone da odustanete.
Sve ovo je važno kako bismo stvorili zdravu naciju kvalitetnih ljudi koji idu ka svojim ciljevima. Glavu gore i uzmite svoj život u svoje ruke. ☺
_____
Andrea Dobrosavljević
Rođena sam u Šapcu 9. septembra 2001. godine. Završila Gimnaziju, student sam Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Veliki sam zaljubljenik u pozorište, volim glumu i sve što se dešava na “daskama koje život znače”. Volim da čitam knjige, pišem, gledam filmove, putujem i da provodim vreme u prirodi sa svojom porodicom i prijateljima. U slobodno vreme crtam, učim jezike i slušam muziku. Jednom rečju, volim život i raširenih ruku prihvatam svo ono dobro koje mi pruža.