Neke odluke ne dođu naglo. Ne padnu s neba, ne dese se iz inata. One se jave tiho, najpre kao osećaj u stomaku, pa kao šapat, pa kao svakodnevna misao koju ne možeš da ignorišeš.
U mom slučaju, ta odluka se kuvala mesecima. Radila sam na aerodromu u Beogradu – poslu koji mnogi vide kao siguran, stabilan, čak i zanimljiv. Ali istina je da sam se dugo osećala kao da ne pripadam. Kao da svakog dana ostavljam komadiće sebe negde između smena, haosa i stalne trke.
View this post on Instagram
Duže vreme sam znala da to nije to. I nije sve „funkcionisalo kako treba“. Iako je spolja možda izgledalo kao stabilna rutina, iznutra me je taj posao crpeo. Oduzimao mi je energiju, vreme, tišinu, slobodu. A ni to odricanje nije bilo adekvatno plaćeno. Jer ne možeš da izmeriš platom ono što ti pojede privatni život, i ostavi te bez daha, bez večere, bez tebe.
Pročitaj i: Dobrodošli na blog Lips&Heels — mesto gde (konačno) pišem iskreno
U međuvremenu, nešto drugo je raslo u meni – i oko mene. Moj tadašnji „dodatni posao“ – ovaj portal. Pisanje, stvaranje, istraživanje, ideje… Sve ono što me vraćalo sebi. Portal je već bio registrovan kao firma, ali mnogo važnije: bio je prostor u kome sam disala punim plućima.
View this post on Instagram
Iako sam još uvek radila smene na aerodromu, taj drugi deo mog života — onaj u kome stvaram nešto svoje — počeo je da me vuče sve jače. Osetila sam potrebu da mu se posvetim u celosti. Da mu dam šansu. Da dam sebi šansu.
Nisam imala plan do kraja. Nisam imala podršku na svakom koraku. Ali sam imala jedno jasno „ne“ u sebi — znam šta više ne želim.
Ne želim da živim po tuđim merilima. Ne želim da samo odrađujem dane. Ne želim da gubim sebe da bih imala nešto što ni ne liči na sigurnost.
Zato sam dala otkaz.
Ne zato što je sve bilo spremno.
Već zato što sam ja bila spremna da verujem sebi.
Bila je to jedna od najrizičnijih, ali i najtačnijih odluka koje sam donela. I ne, nije odmah postalo lako. Ali jeste postalo iskreno. Moje. Živo.
Jer kad jednom napraviš prostor za ono što zaista jesi – ceo svet počne da se pomera. Ne preko noći, ne savršeno. Ali dovoljno da znaš: na pravom si putu.
Zašto sam dala otkaz?
Zato što sam odlučila da verujem sebi, čak i kad ništa nije bilo sigurno. I zato što je ponekad najveći rizik – ostati tamo gde znaš da više ne pripadaš.
Ovo mesto, Lips&Heels, nije samo portal. To je moj kutak smisla. A možda, dok ovo čitaš, i tvoj mali znak da ni ti ne moraš zauvek da ostaneš tamo gde ti duša odavno više nije.
S ljubavlju,
Milica