Kada zaspiš sanjaj brodove.
Oni se uvek vraćaju…
Tako se i moja duša izjutra vrati
kad oplovi „severni morski put“.
Kada zaspiš sanjaj brodove,
jer oni te silnog gneva oslobode.
Njime led razbiju pa ga, ploveći dalje,
nehajno u Marijanskim dubinama ostave,
gde se svetovi tame dotiču…
Kada zaspiš nemoj mariti gde sam.
Ja ti već kafu spremam
da se od puta odmoriš
i pokažeš mi spavaćicu od svile,
što na čaure i kokone još miriše,
i na stare dudove i duhove istočnog sunca.
Kada zaspiš uvek sanjaj brodove.
Oni se vraćaju…
Ako se jednom i ne vrate nemoj brinuti.
Ja ću te čekati na dnu okeana.
Da nimfi sluga budem i fenjer nosim
tamo gde se svetovi tame dotiču…
____________
Ivan Sokač – Biobibliografija
Ivan Sokač rođen je u Beogradu 1975. godine. Prozni pisac i poeta, član Udruženja književnika Srbije. Do 2020. godine autor je deset publikacija beletristike. Nagrađen ordenom Antona Pavloviča Čehova, koji dodeljuje Savez pisaca Rusije za doprinos savremenoj ruskoj književnosti, nominovan u Moskvi za književnu nagradu „Sergej Jesenjin” (2018) i uvršten u „Antologiju ruske poezije” (2019). Prestižno izdanje savremene poezije na nemačkom jeziku „Frankfurter Bibliothek” (August von Goethe, 2020), prisutno u nacionalnim bibliotekama Nemačke i Švajcarske, Bečkoj državnoj biblioteci, kao i Nacionalnoj kongresnoj biblioteci u Vašingtonu, takođe sadrži pesme Ivana Sokača, čija je poezija uvrštena i u antologiju posleratne srpske poezije „pesnika rođenih 1946-1996” (2020). Prevođen i prisutan u inostranim i domaćim književnim krugovima.